nov
2
2016

Slobodno vrijeme u porodici

DEFINICIJE SLOBODNOG VREMENA

Iako je pojam “slobodno vrijeme” objašnjen u raznim enciklopedijama, monografijama, studijama i udžbenicima, gotovo je neshvatljiva nesaglasnost i suprotstavljenost autora pri određivanju ovog pojma. Tako se slobodno vrijeme zamjenjuje npr. pojmovima kao što su “oslobođeno vrijeme”, “dokolica”…a i u samoj se riječi creare koja na latinskom znači stvoriti, kreirati, mogu naći razna objašnjenja.
Zbog različitih analiza ovog pojma (filozofske, etičke, estetske, pravne, sociološke, psihološke analize) teško je precizno odrediti što bi zapravo bilo slobodno vrijeme. Neki teoretičari se slažu oko toga da je to vremenski interval koji je oslobođen svake obaveze, a u kojem osoba pokušava razviti svoje sposobnosti, dok drugi smatraju da je to jednostavno vrijeme oslobođeno od organizovanog rada. U njega su uključeni potreban odmor, razne porodične i društvene obaveze koje smo dužni izvršavat. U uvodnom dijelu navodimo neke od definicija slobodnog vremena:
– “Slobodno vrijeme je sve raspoloživo vrijeme koje preostaje nakon što se obave sve propisane obaveze. Za učenika su obaveze sve što je vezano sa pohađanjem škole, učenjem i pomoći obitelji. Preostalo vrijeme je slobodno vrijeme koje se koristi prema prethodno utvrđenom planu.”
– “Čovjek danas želi sve više da ima slobodnog vremena, a kada ima vremena postaje zbunjen i ne zna kako bi ga »zatukao«. Dok ga društvo nemilosrdno goni, on sve više ubija vrijeme sjedeći sate i sate pred raznim časopisima, filmskim platnima, ili televizijskim ekranima, tjerajući mučnu dosadu na sve moguće načine i sve jačim sredstvima, posmatrajući posljednja dostignuća u proizvodnji golotinje i golicajući uspavane nagone čitajući vrlo detaljne opise sadističkih zločina.”
– ” Skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji može potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo da povećava nivo svoje obavještenosti ili svoje obrazovanje, bilo da se dobrovoljno društveno angažuje ili da ostvaruje svoju slobodnu stvaralačku sposobnost pošto se oslobodi svojih profesionalnih, obiteljskih i društvenih obaveza”.(Božović 1979,str 59.)
– Božović i drugi naučnici ističu: nekada se govorilo o “dokonim klasama”, a danas o “dokonim masama”, jer tehnologija nam pomaže da uštedimo vrijeme, ali nas ne uči kako ga inteligentno upotrijebiti.
– “Slobodno vrijeme je vrijeme u kojem je pojedinac oslobođen poslova, obaveza i dužnosti prema porodici, školi, poduzeću ili široj zajednici; vrijeme koje on može oblikovati i ispuniti aktivnostima prema osobnim željama i zanimanjima, radi zadovoljena vlastitih sklonosti i razvijanja sposobnosti. Slobodno vrijeme je vrijeme aktivnosti, ali te aktivnosti slobodno usmjerava.
– “Slobodno vrijeme je skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji može potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo da povećava nivo svoje obavještenosti ili svoje obrazovanje, bilo da se dobrovoljno društveno angažuje ili da ostvaruje svoju slobodnu stvaralačku sposobnost pošto se oslobodi svojih profesionalnih, porodičnih i društvenih obaveza.” (Joffre Dumazedier)
– Ilija Staničić (1960.) ističe ulogu slobodnog vremena kao faktora odmora, regeneracije snaga, razonode, odvraćanja pažnje od svakodnevnih briga.
– Rudi Supek ističe da slobodno vrijeme za savremenog čovjeka predstavlja dosadu i pred njim ostaje zbunjen, jer ne zna kako ga “zatući”.

Za čovjeka je karakteristično da bira ono što je izvan rizika i odgovornosti i zato će mu najdraža aktivnosti biti upravo ona koja ga ne obavezuje, a istovremeno ga odvaja od svijeta kojeg doživljava kao stalnu prinudu i opasnost. Svi se mi, bar na trenutak, želimo odvojiti od stvarnog svijeta, opustiti se i zaboraviti na sve probleme. Nažalost, vrlo često sadržaj i količina slobodnog vremena ne zavisi od nas samih već o našem društvenom položaju i stepenu ekonomske moći koje posjedujemo unutar nekog društva. Čovjek se ne može smatrati subjektom slobodnog vremena sve dok ne postane pojedinac u pravom smislu te riječi jer slobodno vrijeme, između ostalog, podrazumjeva i slobodan izbor, a takav izbor ne može imati osoba koja se samo pasivno poistovjećuje sa svojom ulogom u društvu.
Sociologija slobodnog vremena je dosegla vrhunac u svom razvoju negdje oko 30-tih godina 19. stoljeća, međutim, većina sociologa smatra da se ona nije do kraja konstituirala jer joj još uvijek nedostaju čvrsti teorijski koncepti i istraživanja koja bi dala detaljniji uvid u čitavo to područje. Četrdesetih godina 19. stoljeća sociologija slobodnog vremena postaje, u pravom smislu riječi, sociološka disciplina. U Americi se sociolozi sve više bave problemom dokolice i pojavom tzv. «masovne kulture». Slobodno vrijeme tako unosi nove dimenzije u ljudsku zajednicu i potiče neke promjene. Veliko značenje ima i porast društvene svijesti, a brojne mogućnosti koje čovjeku pruža konstantno razvijanje novih tehnika (npr. masovnih medija) najintenzivnije se koriste u slobodnim satima. Oslobođen od dnevnih obaveza pojedinac je u mogućnosti da se više posveti sebi i svojim bližnjima.
Vrlo je važno istaknuti da je slobodno vrijeme, kao i većina ostalih društvenih pojava, dio određenog društvenog konteksta, da nužno proizlazi, ali i utječe na njega. Mnogi teoretičari proučavaju ovaj fenomen odvojeno od niza pojava koje ga okružuju i upravo u tome griješe jer se slobodno vrijeme ne može proučavati odvojeno od ostalih čovjekovih aktivnosti.
Naše mišljenje, osjećanje i životna praksa su nerazdvojivo povezani; ne možemo biti slobodni u svojim mislima ako nismo slobodni emocionalno, a ne možemo biti slobodni emocionalno ako nismo slobodni u svojoj životnoj praksi tj. u svojim ekonomskim i društvenim odnosima.

SLOBODNO VRIJEME I DRUŠTVENA SREDINA

U Bosni i Hercegovini su se proteklih decenija desile velike društvene, ekonomske, političke i druge promjene. Tranzicija ili prelazak iz socijalističkog u kapitalističko društvo u našoj zemlji je praćen destruktivnim pojavama, kriminalom, korupcijom, otimačinom i drugim nečasnim radnjama. Sve negativne društvene pojave utiču na život mladih zbog čega je potrebno efikasno djelovati, kako bi izgradnja demokratskog i pravičnog društva kojem mladi teže postala stvarnost. Kao i u drugim zemljama u tranziciji, mladi u Bosni i Hercegovini su dio društva koje zagovara modernizaciju, dio koji je pokretačka energija promjena, grupa najotvorenija za vrijednosti društava u koja se težimo integrisati. U jednoj zanimljivoj studiji psiholozi A. J. Vingerhoets i Maaike van Huijgevoort, s Odsjeka za kliničku psihologiju jednog sveučilišta u Holandiji, su analizirali više od 100 ljudi koji pate od sindroma nazvanog “bolest slobodnog vremena”. Iako je teško za povjerovati radi se o osobama koje bez problema rade 12 sati na poslu u jednom danu, ali zato u slobodno vrijeme pate od raznih simptoma kao što su npr. glavobolje, mučnine, bolovi, umor… Uz sve to, ti se ljudi teže opuštaju, doživljavaju jači stres kad moraju isplanirati godišnji odmor, a dok rade više razmišljaju o poslu nego osobe koje nikad nisu imale “bolest slobodnog vremena”. Istraživači su došli do zaključka da se, prije svega, radi o problemima prilagođavanja ponašanja, a ne o predanosti poslu i da se tim ljudima može pomoći tako da analiziraju svoj posao i pokušaju posvetiti više pažnje drugim aspektima u životu.

SLOBODNO VRIJEME U PORODICI

Roditelji bi trebali imati na umu da provođenjem određenog vremena sa svojim djetetom razvijamo povjerenje, bliskost, ljubav, povezanost i podršku koja je važna u osamostaljivanju i odrastanju djeteta.
Majke su te koje češće provode vrijeme s djetetom, ali istraživanja su pokazala da su djeca koja provode vrijeme s očevima koji ulažu trud u njihov odgoj u kasnijim godinama uspješnija i pametnija, te da imaju veći koeficijent inteligencije.

ZNAČAJ SLOBODNOG VREMENA U PORODICI

Slobodno vrijeme u porodici je vrlo važno za komunikaciju i razvoj kvalitetnih odnosa u porodici. Važnu ulogu u kreiranju dječjeg slobodnog vremena ima porodica i uključenost svih njenih članova. Djeca od najranije dobi imaju potrebu provoditi vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima. Bit kvalitetno provedenog vremena sa svojim djetetom nije koliko, već kako provodimo vrijeme sa njim. Za Marksa slobodno vrijeme podrazumjeva „vrijeme za slobodni razvitak“ individua, njihovih duhovnih i fizičkih snaga i sposobnosti. Slobodno vrijeme ima tri važne funkcije:
– odmor,
– zabava i razonoda,
– razvoj ličnosti.

Kroz slobodno vrijeme odvija se značajan dio socijalizacije mladih. Organizovano slobodno vrijeme podrazumjeva vrijeme koje nije ispunjeno aktivnostima škole i nastave.

ZAJEDNIČKO PROVOĐENJE SLOBODNOG VREMENA U PORODICI

Teorija i praksa porodične pedagogije, iako nedovoljno istražena, daje konceptualne pristupe u radu sa djecom što se direktno ili indirektno reflektuje na njihov odgoj i obrazovanje. Kvalitetan pristup u radu članova porodice sa djecom u slobodnom vremenu ima uzročno – posljedičnu vezu kao reciprocitet. Znači, što više roditelji i članovi porodice kvalitetno provode slobodnog vremena sa svojom djecom to ćemo imati širi, potpuniji i utemeljeniji odgoj svoga djeteta. Samo neke od važnih segmenata kvalitetnog provođenja slobodnog vremena sa djecom u porodici navodimo u nastavku:
– Društvene igre – Postoji veliki broj ovakvih igara i nesporna je njihova važnost na razvoj ličnosti djeteta. Društvene igre razvijaju mišljenje, pažnju, pamćenje i zaključivanje kod djece.
– Čitanje i pričanje
a. čitanje djetetu i razgovor o pročitanom,
b. prepričavanje priče,
c. igranje pričama: mijenjanje imena likova, izmišljanje novog završetka priče,
d. pričanje bajke o današnjem vremenu i sl.
– Vrijeme za igru – Obične igre mogu se igrati na neobičnim mjestima: tokom vožnje u automobilu, u čekaonici kod zubara, u trgovini , na putu do škole, u šetnji. Igre riječima su najpogodnije za to: Na slovo, na slovo…
– Zajednički kućni poslovi – zamoliti dijete da pomogne u pripremi ručka, kolača, ukrasiti stan za praznike, izrađivanje predmeta, nešto pridržati, dodati, pokupiti…
– Porodični hobi – Porodični hobi je odličan za provođenje slobodnog vremena: to može biti pecanje, odlasci na utakmice, vrtlarstvo, voćarstvo, njega cvijeća, vožnja biciklom ili rolanje, izleti itd.
– Sport – Zajedničke tjelesne aktivnosti važne su za razvoj djeteta, jer ne samo da jačaju tijelu već pomažu u izgrađivanju ličnosti, povećavaju motivaciju i upornost.
– Uključivanje u aktivnosti djece – Odvođenje djece u kino, pozorište, na koncert, klizanje ili neka kreativnu igraonicu i dijeljenje tog iskustva predstavlja bitan način provođenja slobodnog vremena.
– Stvaranje zajedničkih sjećanja – Uživanje u praznicima, npr. pravljenje kolača, izrađivanje čestitki za svoje prijatelje, pravljenje ukrasa za kuću, slikanje sa djecom.
– Porodična putovanja – Organizovanje porodičnih izleta, putovanja na more, na selo, na skijanje ili odlazak na bilo koje drugo mjesto gdje se članovi porodice osjećaju ugodno.
– Razgovor sa djetetom – Preporučuje se da kad god roditelji pronađu vremena da ga iskoriste za kvalitetan i iskren razgovor s djetetom. Također, važno je da se dopusti djeci da govore o sebi, o tome što vole činiti, o svojim brigama. Bitno je podsticati dječju znatiželju i interese tako što će se u razgovoru postavljati “Zašto?” i “Kako?” pitanja. Ovo u velikoj mjeri pomaže djeci da nauče izražavati svoje misli i osjećaje.

ODGOJ ZA SLOBODNO VRIJEME U PORODICI

Porodica je nukleus društva i najvažnija institucija u kojoj ličnost započinje svoj put u život, u društvo. Današnje porodice su malobrojne i ograničavaju se uglavnom na jedno, najviše dvoje djece. Nesporna je važnost porodice u razvoju ličnosti djeteta, što potvrđuju i mnogobrojna empirijska istraživanja kako u svijetu, tako i kod nas. Iz tih istraživanja možemo se podsjetiti na neka stajališta:
– Porodica pruža materijalnu i ekonomsku osnovu egzistencije djeci,
– Porodica znatno manje zapošljava djecu oko kućnih poslova i po nekim istraživanjima djeca u prosjeku troše jedan sat u kućnim poslovima. Naravno da su znatne razlike na materijalnim mogućnostima porodice.
– Porodica je izgubila neposrednu obrazovnu funkciju pa danas djeca po pravilu ne nastavljaju profesionalni život roditelja. Na osiguranju društvenog statusa najčesći su posredni uticaji roditelja putem ”veza” i poznanstava.
– Slabi uticaj porodice u organizaciji slobodnog vremena djece. U razgovru roditelji – dijete dominantne su teme o učenju, a malo razgovora je o slobodnom vremenu djece. Učestvovanje roditelja u šetnjama, putovanjima, izlascima veoma je rijetko naročito kod adoloscenata.
– Roditelji kontrolišu, stimulišu i kažnjavaju svoju djecu. Najviše kontrolišu djecu koliko i kako uče, troše novac, a malo kako provode slobodno vrijeme. Djeca se često odvajaju na kraće i duže vrijeme od svoje porodice i tako postaju samostalnija.
– Porodica pruža djeci snažnu emocionalnu sigurnost.

Za uspješno odgajanje djece u slobodnom vremenu je presudna briga i zainteresovanost roditelja. Porodici je neophodna pomoć socijalne sredine, kao prvo saradnja sa školom, koja u velikoj mjeri pomaže da se pravilno usmjere ambicije roditelja i učenika i u aktivnostima slobodnog vremena. Kvalitetno provedeno vrijeme sa djetetom najbolje je provoditi uvijek u isto doba dana. Kada to nije moguće, djetetu treba najaviti promjenu vremena i održati obećanje u zakazano vrijeme. Općenito, nije dobro djeci davati obećanja za koja roditelji nisu sigurni mogu li ih održati jer će ih iznevjeriti, što može dovesti i do narušavanja samopouzdanja djeteta.

O Autor: Emir Sinan je rođen 16.02.1982. godine u Gornjem Vakufu. Osnovnu i srednju školu (Gimnaziju) završio u Gornjem Vakufu – Uskoplju, a Nastavnički fakultet na Univerzitetu “Džemal Bijedić“ u Mostaru 30.09.2005. godine. Tema diplomskog rada kod mentora prof.dr. Milenka Kundačine glasila je “Izrada i baždarenje testa znanja iz predmeta fizika u osmom razredu osnovne škole”... više u biografiji !

Komentar

Kalendar

Septembar 2017
P U S Č P S N
« nov    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930  

Arhiva

Lista linkova


blog counter