okt
26
2016

Slobodne aktivnosti ucenika osnovnoskolskog uzrasta

Uvod

Nastava je složen proces, planski organizovan i vođen, u kome učenici usvajaju znanja, stiču vještine i navike, psihofizički se razvijaju. Ona je procesualna aktivnost koja se ne ogranačava na jedan dan, sedmicu ili mjesec nego traje duže, dok učenici ili polaznici ne postignu ciljeve postavljene nastavnim planom i programom. Postoji više vrsta nastave od kojih navodimo samo neke: redovna nastava, izborna i fakultativna nastava.
Redovna nastava se odnosi na realizaciju sadržaja predviđenih nastavnim planom i programom koji je strogo propisan od strane nivoa na kojem se isti donosi. Fakultativna nastava, jednom rječju predstavlja vid nastave koji je prilagođen učenicima u zavisnosti od njihovih individualnih sposobnosti, želja i mogućnosti. Predstavlja nastavu koja je za učenike zanimljivija i fleksibilnija u odnosu na izbornu nastavu gdje su predmeti i sadržaji strogo precizirani. Pored redovne nastave kod koje su svi predmeti predviđeni u nastavnom planu i programu škole obavezni za sve učenike, u nastavnim planovima i programima pojedinih škola mogu biti zastupljeni i predmeti koje učenici mogu birati prema svome interesovanju i njihovom značaju, bilo za nastavljanje školovanja ili za poziv za koje se učenici žele u kasnijem školovanju opredjeliti. Svi ti predmeti čine sadržaj slobodnih aktivnosti.
Sve slobodne aktivnosti rađene su u skladu sa opštim ciljevima i ishodima osnovnog obrazovanja i vaspitanja, opštim ciljevima i ishodima obrazovne oblasti iz koje proističu i ciljevi za prvih pet ciklusa odnosno za mlađe razrede.

Definisanje pojmova

Da bi nastava bila uspješna i raznovrsna i da bi učenici u njoj sticali trajna i primjenljiva znanja, pored redovne nastave, obuhvata i slobodne aktivnosti, jer će se u tom slučaju na najbolji način razvijati i otkrivati učenički intelektualni potencijali. U Pedagoškom rečniku razred se definiše kao ,,relativno stalna radna zajednica učenika približno podjednake dobi i predznanja, koja pod rukovodstvom nastavnika po istom nastavnom planu i nastavnom programu sistematski stiče odgoj obrazovanje“ (Pedagoški rečnik, 1967: 842).U Pedagoškom leksikonu razred je ,,organizovana grupa učenika, istih godina, starosti i nivoa znanja, koja pod rukovodstvom učitelja ili predmetnih nastavnika uči u školi po istom nastavnom planu i programu“ (Pedagoški leksikon, 1996: 425). Prema predagoškoj enciklopediji, „Nastava je temeljni deo školskog rada u kojem se planski i organizovano provodi odgoj i obrazovanje učenika prema propisanom nastavnom planu i programu. Zato je nastava planski i organizovani odgojno – obrazovni proces“ (Potkonjak, H. I Šimleša, P., 1989: 88)
Slobodne aktivnosti predstavljaju oblik vaspitno – obrazovnog djelovanja kojim se omogućuje učeniku da otkrije, zadovolji i dalje razvije interesovanja, sklonosti i sposobnosti za pojedine oblasti iz života, rada i stvaralaštva. Njima se bitno doprinosi socijalizaciji potreba i motiva djece, svestranom i slobodnom vaspitanju učenika. Na ovaj način učenik zadovoljava „potrebe za slobodnijim izražavanjem i stvaranjem, i u vezi s tim, za višim stepenom samostalnosti“ (Pedagoški leksikon, 1996: 463). Za slobodne aktivnosti može se reći i da „predstavljaju poseban oblik vaspitno – obrazovnog rada sa učenicima koji organizuje škola izvan nastave; u slobodnom vremenu učenika“ (Pedagoška enciklopedija, 1989: 353).

Postojanje slobodnih aktivnosti treba da se shvati kao jedan od pokazatelja demokratizacije obrazovanja. U mlađima razredima osnovne škole slobodne aktivnosti su likovna, dramska, sportska, ekološka, planinarska sekcija i mali hor. Nastava je složen proces, planski organizovan i vođen, u kome učenici usvajaju znanja, stiču vještine i navike, psihofizički se razvijaju i svestrano se vaspitavaju. Tim procesom rukovodi nastavnik koji je stručno, didaktičko – metodički i psihološki pripremljen da ostvaruje zadatke nastave. Nastava je procesualna aktivnost koja se ne ogranačava na jedan dan, sedmicu ili mjesec nego traje duže, dok učenici ili polaznici ne postignu ciljeve postavljene nastavnim planom i programom. Ona i vaspitava i obrazuje pa je odrednica vaspitno – obrazovni (proces) neophodna da bi se iskazao osnovni sadržaj te aktivnosti. Suštinska odlika nastave je njena društveno – historijska uslovljenost. Nastava je ponikla u društvu i radi društva (Vilotijević, 1999: 83).

Zadaci slobodnih aktivnosti

Cilj i zadaci slobodnih aktivnosti jedinstveni su sa ciljevima i zadacima škole. Možemo reći i da je zadatak da raznovrsnim oblicima i sadržajima rada proširuju, produbljuju i stalno aktuelizuju vaspitno – obrazovne sadržaje i pomognu školi u pripremanju učenika za život i rad u svom okruženju. Glavni cilj i zadaci ovih aktivnosti, još od vremena njihovog nastanka, „sadržani su u težnji da se škola otvori prema dečijim individualnostima, posebno interesovanjima koje se ne mogu zadovoljiti u redovnoj nastavi. Osnovno mjerilo pri opredjeljivanju učenika za ove aktivnosti jesu lična sloboda , interesovanje i motivacija za angažovanje u pojedinim aktivnostima“ (Janković i Rodić, 2002: 34). Prema tumačenju u pedagoškom rječniku, osnovni zadaci slobodnih aktivnosti učenika su da omoguće i doprinesu:

  • „proveravanju, proširivanju i produbljivanju stečenih i bogaćenju i sticanju novih znanja učenika, naročito iz onih oblasti za koje imaju posebnih slonosti, sposobnosti i interesovanja,
  • svesnom uticaju na buđenje i razvoj raznovrsnih interesovanja učenika, posebno onih koja u njih nisu još dovoljno razvijena, kao i pravilnom kanalisanju i usmeravanju radoznalosti i želja učenika,
  • socijalizaciju učenika, proširivanju i izgrađivanju novih međusobnih veza i odnosa i sticanju društvenih iskustava,
  • razvoju kolektiva i osposobljavanju učenika za rad u kolektivu i za kolektiv,
  • osposobljavanju učenika da smišljeno i organizovano koriste svoje slobodno vreme i
  • povezivanju škola sa društvenom sredinom i širom društvenom zajednicom“ (Pedagoški rečnik, 1967: 370).

 

Evidentno je da „bavljenje pojedinim delatnostima raznovrsnih područja slobodnog vremena služi kao sredstvo vaspitanja i obrazovanja jer se pomoću njih može uticati na razvijanje brojnih sposobnosti i vrednih kvaliteta celokupne strukture ličnosti“ (Grandić, 2001: 15). Drugim riječima, djecu bi trebalo vaspitavati za kulturno iskorištavanje slobodnog vremena, tako da aktivnosti ne ostanu samo sredstva pozitivnog uticaja, već, ujedno i sadržaj.

 

Pripremanje, organizacija, realizacija i evaluacija vannastavnih aktivnosti učenika

 

Pripremanje je pokazatelj mogućih rezultata koji se očekuju: što su bolje pripreme, to će biti bolji rezultati. Prilikom pripremanja nužno je voditi računa o raznovrsnim mogućnostima, angažovanja učenika u svakoj konkretnoj sekciji (klubu, udruženju), što će se odraziti njegovim  raznovrsnim ulogama (voditelja). Svi sadržaji moraju bit primjereni uzrastu i spolu. Pripremanje, prije svega podrazumijeva: Stručno – metodički aspekt, pripremu potrebnih materijala i provjeru opreme, razmještanje klupa za planirane oblike rada (individualni, partnerski, grupni), izrada pisane pripreme.

Organizacija vannastavnih aktivnosti učenika: Organizacijom vannastavnih aktivnosti učenika treba zadovoljiti određena načela (principe).  Cjelokupan odgojno –obrazovni rad u ovom području treba biti zasnovan na načelu  smislenosti pod kojim se podrazumijeva učenje aktivnog odmora, društveno – pozitivne razonode i razvoja ličnosti.  Svi sadržaji moraju imati naučnu zasnovanost i vrijednosnu, odgojnu, obrazovnu i kulturnu dimenziju. Organizacijom vannastavnih aktivnosti treba: podsticati intelektualnu znatiželju, razvijati raznovrsne sposobnosti i interese, podsticati individualan način izražavanja u nekom području za koje učenik pokazuje posebne predispozicije, povezivati znanja stečena u redovnoj nastavi i vannastavnim aktivnostima, izraziti visoka očekivanja za sve učenike. Nastojati doprinijeti kvalitetu razvoja ličnosti učenika ( na kognitivnom, afektivnom i psihomotoričkom području ). Pratiti želje i interese učenika i tome prilagođavati sadržaje i izvođenje aktivnosti. U vannastavnim aktivnostima najpotpunije se sagledava interpersonalno i višesmjerno komuniciranje, kao odraz kvaliteta rada. Organizacija vannastavnih aktivnosti podrazumijeva djelotvorno održavanje primjerenog nadzora nad kretanjem učenika u prostoriji u kojoj se izvodi aktivnost.

Realizacija vannastavnih aktivnosti učenika. Proces realizacije planiranih sadržaja i aktivnosti prolazi kroz nekoliko faza: određivanje cilja koji treba ostvariti, planiranje operativnih zadataka radi osiguranja realizacije cilja i integrativnog kurikuluma, izbor oblika, objekata i metoda vannastavnog rada, objašnjavanje zadataka u vidu tema ili projekata, usmjeravanje na saradnju i interaktivnu stvaralačku komunikaciju, istraživačke aktivnosti, nastavnikovi poticaji i saradnička opažanja, prezentiranje rezultata, izvođenje zaključaka i selekcija činjenica kao polazišne osnove za daljnja istraživanja.

Evaluacija vannastavnih aktivnosti učenika. Rukovodilac će raditi evidenciju realizacije sadržaja vannastavne aktivnosti u toku cijelog obrazovnog razdoblja što će mu na kraju poslužiti za temeljitu analizu i evaluaciju rezultata rada.

Podjela slobodnih aktivnosti
Slobodne aktivnosti u okviru osnovne škole javljaju se i ispoljavaju u različitim oblicima. Najčešći njihovi oblici su: grupe, družine, sekcije, društva… Među njima postoji razlika u sadržajima koje se kroz njih realizuju.
Slobodne aktivnosti po oblastima po kojima se organizuju i po svojim osnovnim sadržajima mogu se, uglavnom, podijeliti na:

  • „slobodne vannastavne oblike sticanja znanja,
  • slobodne tehničke aktivnosti,
  • slobodne fiskulturne i sportske aktivnosti učenika,
  • slobodne kulturno-umetničke i kulturno-zabavne učeničke aktivnosti,
  • slobodne učeničke ekonomske i radno-proizvodne aktivnosti“ (Pedagoški rečnik, 1967: 370).

U vaspitno-obrazovnoj praksi u mlađim razredima osnovne škole susrećemo se sa većim brojem sekcija kojima učenici mogu dobrovoljno pristupiti i ostvariti svoje težnje: literarna, dramska, recitatorska, novinarska, ekološka, likovna, sportska…

Literarna sekcija

Literarno stvaralaštvo ima veliku ulogu u razvijanju i obrazovanju cjelokupne ličnosti učenika. Budući da je riječ o „osobenom obliku iskazivanja odnosa prema svemu što predstavlja sopstvenu, ali i neku i nečiju sliku sveta i slojevito tumačenje i objašnjenje svega što život znači sam po sebi“ (Cvetanović, 1990: 295), s toga se, kao neophodno, nameće podsticanje na samostalno litararno stvaralaštvo, posebno učenika mlađih razreda. Da je literatura bitan momenat koji daje temelj i profil ličnosti djeteta, dobro je poznato iz psohologije. Dijete se često poistovećuje sa junacima iz literature i želi da pokaže da je sposobno (zahvaljujući mašti) da svet oko sebe vidi kao objektivnu činjenicu i kao zamišljenu predstavu (Cvetanović, 1990: 295).
Dramska sekcija

Dramska sekcija objedinjava „scenske, glumačke aktivnosti a umetnošću dobrog govora i izražajnog kazivanja tekstova“ (Vučković, 1993: 218). Ova sekcija, „koja pod rukovođenjem nastavnika radi na pripremi i izvođenju priredbi, trebalo bi da pređe na kontinuirani i sistematski rad, koji bi se obavljao od početka pa do kraja školske godine“ (Boškan-Tanurdžić, 2001: 9). Cilj dramske sekcije je razvijanje komukacionih sposobnosti učenika, podsticanje slobodnog vremena, razvoj kreativnosti, razvijanje ljubavi prema pozorištu, drami i ostalim oblicima umjetničkog izražavanja.

Recitatorska sekcija

Da jedna riječ može imati više značenja, poznato je i našim najmlađim učenicima. Značenje riječi zavisi od cjeline misli u kojoj se nalazi, pa se tako mogu i izgovoriti u nebrojnim nijansama boja. „ Koju ćemo joj boju dati – pitanje je našeg umeća da vladamo jednom od najvećih umetnosti – umetnošću govora. Recitovanje, pak, u govornoj umetnosti ima posebno mesto. To je oblik govorenja u kome reči obliče svoje najsvečanije ruho“ (Marinković, 2000: 193). Recitatorska sekcija se bavi umjetnošću dobrog govora i izražajnog kazivanja tekstova. Orijentacioni sadržaj, prema M. Vučkoviću, za rad ove sekcije mogu biti:

  • „analiza prigodnih recitala sa radija i televizije,
  • vežbanja u izražajnom kazivanju umetničkih tekstova,
  • učestvovanje na priredbama, takmičenjima i smotrama,
  • saradnja sa srodnim družinama u školi i iz drugih škola,
  • priprema kraćih ili prigodnih programa za školsku radio-stanicu i internu televiziju“ (Vučković, M. 1993: 219-220).

 

Novinarska sekcija

Novinarska sekcija svoje mjesto u školskim programima našla je tek u novije vrijeme. Zapravo, ona je pravo osvježenje u slobodnim aktivnostima. Mada je, prema brojnim mišljenjima, ovo vijek vizuelnih komunikacija, „štampa će i dalje ostati simbol potpunog, efikasnog i trajnog informisanja o najrazličitijim zbivanjima (Vučković, 1993: 220). Ona nam nudi potpuna, ali i trajna obavještenja. Neku vijest na TV-u možemo čuti i brzo zaboraviti, dok informaciju koju dobijamo putem štampe možemo sačuvati više puta i iznova čitati i dublje razmatrati. Novinarska sekcija formira se na isti način kao i ostale sekcije. Trebalo bi da je pretplaćeno na veći broj dječijih listova i časopisa, da ima reporterski magnetofon i kameru. Što je društvena sredina razvijenija, ima više dobrih prilika za rad ove sekcije. Na njoj se učenici navedenog uzrasta mogu baviti raznovrsnim sadržajima.
Ekološka sekcija

Ekološka sekcija nastala je u želji da pomogne učenicima da se upoznaju sa zakonitostima u prirodi i lično angažuju. Njen osnovni cilj je „upućivanje dece kako da uoče one najfinije niti, na prvi pogled čak i nevidljive, koje međusobno povezuju ne samo sva živa bića, već živa bića sa spoljašnjom sredinom“ (Matanović, 1996: 4). Učenici školskog uzrasta znaju da živa i neživa priroda čine jednu cjelinu i da bilo kakve promjene donose posljedice po čovjeka. U vezi sa tim, treba im pokazati da se priroda može sačuvati i obnoviti, da možemo koristiti njene plodove, ali da moramo voditi računa da ne potrošimo sve raspoložive resurse, već da ih ostvarimo i za generacije koje dolaze. Oni, u svemu tome, dosta mogu doprinijeti ličnim angažovanjem.

Likovna sekcija

Kroz individualni rad i grupne aktivnosti, članovi likovne sekcije prolaze kroz razne tehnike i raznovrsne pristupe likovnim temama i zadacima. Upotrebom različitih materijala izražavaju svoju kreativnost, maštu i igru koji su sastavni deo likovnog izraza (Matanović, 1996).

Značaj slobodnih aktivnosti

IMG_0002

Slobodne aktivnosti imaju veliki značaj u razvoju kreativnih sposobnosti učenika. One predstavljaju sve oblike vaspitno – obrazovnog i društvenog djelovanja kojima se omogućuje učeniku da otkrije, zadovolji i dalje razvije interesovanja, sklonosti i sposobnosti za pojedine oblasti u životu, rada i stvaralaštva. Njima se, u velikoj mjeri, doprinosi socijalizaciji potreba i motiva djece, ali i usklađivanju ličnih i društvenih interesa, svestranom i slobodnom vaspitanju učenika. Slobodne aktivnosti svojim sadržajima i oblicima rada obogaćuju programsku strukturu škole i povezuju je sa društvenom sredinom (Matanović, 1996). Slobodne aktivnosti su posebno značajne jer su:

  • veoma pogodna forma za zadovoljavanje i razvijanje interesovanja učenika,
  • doprinose socijalizaciji učenika – razvijanju drugarstva, svijesti o pripadnosti kolektivu, smisla za saradnju, solidarnosti, humanosti, kao i lakšem uključivanju u kolektiv,
  • omogućuju afirmaciju i samopotvrđivanje ličnosti učenika,
  • doprinose promjeni odnosa učenika prema školi,
  • pružaju mogućnosti za bolje međusobno upoznavanje učenika i nastavnika, razvijanje saradnje, većeg međusobnog povjerenja, poštovanja i razumjevanja,
  • doprinose uspješnoj profesionalnoj orijentaciji učenika i pravilnom izboru budućeg poziva,
  • obezbeđuju čvršću vezu i plodniju saradnju škole i društvene sredine.

 

Uloga nastavnika – rukovodioca u radu vannastavnih aktivnosti

Nastavnik – rukovodilac kao stručni, pedagoški i organizacijski rukovodilac ostvaruje stalni uvid u uspjeh i ponašanje svakog učenika. On ima koordinatorsku, plansku i pedagošku funkciju. Unaprijed modelira nastavni proces i pojedine faze aktivnosti u toku dana. Pomaže u prilagođavanju učenika u novim klimatskim i prostornim uslovima, motiviše učenike, reguliše rad, odmor, igru  i zabavu. Zamjenjuje roditelje. U osnovi, radi se o dvije aktivnosti, one koje su više usmjerene na nastavnika, za razliku od drugih koje se odnose na učenike. Nastavnik će najčešće usmeno komunicirati u smislu davanja: potrebnih informacija, uputstava, instrukcija, objašnjenja i opisivanja.

O Autor: Emir Sinan je rođen 16.02.1982. godine u Gornjem Vakufu. Osnovnu i srednju školu (Gimnaziju) završio u Gornjem Vakufu – Uskoplju, a Nastavnički fakultet na Univerzitetu “Džemal Bijedić“ u Mostaru 30.09.2005. godine. Tema diplomskog rada kod mentora prof.dr. Milenka Kundačine glasila je “Izrada i baždarenje testa znanja iz predmeta fizika u osmom razredu osnovne škole”... više u biografiji !

Komentar

Kalendar

Novembar 2017
P U S Č P S N
« nov    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930  

Arhiva

Lista linkova


blog counter